Slikovito planinsko mjesto

Šujica – župa, selo i kraj -dobila je svoje ime po rijeci Šujici , poznatoj po svom neobičnom izvoru (Stržanj ) i ponoru (Kovači). Šujica je najsjevernija župa Mostarsko-duvanjske biskupije i hercegovačke franjevačke provincije, smještena poput klina između područja Sarajevske nadbiskupije i Banjalučke biskupije. Lijepo i slikovito planinsko mjesto. Malo ovalno polje – ravnicu, u davnoj geološkoj prošlosti jezero, odvodnjava Šujica što se kanjonjom probija do Duvanjskog polja. Planine – Malovan , Ljubuša, Jelovača – sa svojim ograncima sa svih strana zatvaraju kotlinu Šujice i odvajaju je od tropolja: Duvna, Lina i Kupresa. Tako od svih susjeda odvojena sve ih povezuje.

Još više: oduvijek je bila i danas je malo raskršće važnih putova prema Jadranu i njegovu zaleđ – unutrašnjosti Bosne. Ovuda je krivudala i rimska, vojnička i trgovačka cesta. Ostaci rimskog utvrđenja na Stržanju, iznad samog izvora Šujice govore o njezinoj važnosti. Posada u Stržanju brinula se za sigurnost prometa, trgovine i putnika od napada nemirnih pljački sklonih ilirskih Dalmata. Rimska Dalabelina cesta – još joj se veoma jasno uočava trasa – pratila je dolinu rijeke i zaobilazila njezin izvor s istočne strane. Tim smjerom uspon na kuprešku visoravan rimskim graditeljima cesta činio se lakšim. Današnja prometnica prema Kupresu i dolini Vrbasa prati rijeku sa zapadne strane da iznad Stržanja dosegne Kupreško polje…

(Prema knjizi dr. Fra Ive Bagarića: Povijest župa duvanjskog samostana prigodom 150. obljetnice današnje župe Duvno 1839-1989 , Sveta baština, Duvno,1989, str.257-258)
Rijeka Šujica

Rijeka Šujica je ponornica, dolazi kroz podzemlje iz Kupresa, izvire u Šujici, ponire u Kovačima (Ponor), ponovno kod Ričina izvire u Prisoju, i danas puni jezero Buško blato. Njezin mali pritok Drina teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena – obje izviru ispod planine Gvozda. Donedavno bila je rijeka bogata potočnom pastrvom. Nekontroliran ulov i krivolov su prorijedili pastrvu koja je obitavala u ovim vodama.

Župa sv. Ante Šujica

Župa svetog Ante, Šujica odijeljena je od svoje matične župe Tomislavgrad (Županjac)1864. god. Od tada počinje gradnja župne kuće i crkve koja je dovršena 1872. god. a 1969. srušena i na njeno mjesto podignuta nova, veća i ljepša, koja je zalaganjem danasnjeg župnika fra Ljudevita Laste obnovljena i uređena tako da šujičani vele da je ljepše nema nadaleko. Ponos šujički. Župa je posvećena sv. Anti Padovanskom , i zavjetno je svetište brojnih hodočasnika.

Osnovna škola Šujica

Godine 1896.god. osnovana je škola u Šujici. Podataka o prvim učenicima i radu škole nema. Postoje sjećanja ljudi zapisana u monografiji Jure Pašalića-Šujica, koja potvrđuju da se nastava spočetka održavala u privatnim kućama sve do 1948. god. kada je dovršena nova školska zgrada u koju se premještaju i sve druge izvannastavne aktivnosti. 1954.god. Šujica dobiva osmogodišnju školu, a zbog malog broja učenika 1985. g. gubi svoju upravu, samostalno gospodarenje i biva stavljena na razinu područne škole. 3. travnja 1992.god. srpski projektili uništili su toliko školsku zgradu da se nastava nije mogla u njoj dalje izvoditi. No upornošću tadašnjeg rukovoditelja gospodina Ante Stipića i žitelja ponosne Šujice škola je kako tako obnovljena te se nastava u tako obnovljenoj školi i danas izvodi.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: